Učenica Savremene nagrađena na konkursu za rodnu ravnopravnost

Učenica trećeg razreda Savremene gimnazije Kai Vainomaa dobila je nagradu za učešće na konkursu „Svi zajedno za rodnu ravnopravnost”, koji je raspisan s ciljem borbe protiv rodnih stereotipa i svih oblika rodnog nasilja i diskriminacije.

Povodom Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, koji se obeležava 25. novembra svake godine, a na osnovu Memoranduma o francusko-srpskoj saradnji, koji je potpisan prilikom posete francuskog predsednika Emanuela Makrona Srbiji, Ambasada Francuske u Srbiji, Francuski institut u Srbiji i Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja pokrenuli su ovaj pilot-projekat namenjen učenicima i učenicama srednjih škola u Srbiji, čiji je cilj da doprinese borbi protiv rodnih stereotipa i nasilja nad ženama. 

Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja posebno se zahvalilo Savremenoj gimnaziji na učešću u konkursu, kao i na motivisanju i podršci koju je pružila učenicima i učenicama, ohrabrujući ih da nastave sa promovisanjem prevencije rodno zasnovanog nasilja i diskriminacije.

Kai Vainomaa, učenica trećeg razreda Savremene gimnazije, nagrađena je za rad pod nazivom „Suvišni čovek”, kojim je pokazala svoju svest i angažovanost u borbi protiv rodnih stereotipa. Pročitajte Kain rad, koji vas sigurno neće ostaviti ravnodušnim.

Suvišni čovek (Kai Vainomaa)

Postoje kalupi u koje treba da se uklopimo u određenoj sredini. Ponekad je taj kalup previše jak, ali ponekad i mi sami možemo birati oblik koji nam odgovara. Kako bilo, treba naći mesto kojem pripadaš i na kojem nikad nećeš biti suvišan.

Zamislite ovako: postojim ja, koja se trudim da se uklopim u društvo, a postoji i cela jedna zemlja u kojoj žene pokušavaju da se stope i izjednače sa muškarcima. One su tamo suvišne, materijal za rađanje dece i kućne poslove. Ali ne radi se samo o tome: one nemaju ni sekundarno obrazovanje, ni pravo da imaju posao, zarađuju i budu same sebi dovoljne. One moraju da zadovoljavaju tuđe potrebe i prohteve i da se bez pogovora uklope u nametnuti kalup.

Vičem: „Hej, ali ja nisam suvišni čovek, ja neću da ćutim, neću da se udam sa dvanaest godina i neću da budem rob!” U tom trenu svi me gledaju zabezeknuto i svi ćute, a njoj, meni i onoj ženi koja drži uplakano dete liju suze. Da li će uvek biti ovako? Da li će iko zaista čuti ono što imamo da kažemo? Žene mogu da vladaju svetom kao i muškarci.

Nekad ipak pomislim kako bih volela da sam se rodila trideset godina kasnije i da moje buduće dete neće morati da gleda na televiziji kako se ženama oduzimaju prava i majkama deca. Plašim se da neću doživeti trenutak kada svi budu imali jednake šanse. Onda kada je „on za nju i ona za njega”. Imam sreću što nisam odrasla u porodici u kojoj bi me manje cenili jer sam se rodila kao žensko, u kojoj boja zida u mojoj sobi nije bila roze jer se to podrazumeva, već ona koju sam ja htela. U mojoj porodici fudbal nije sport samo za muškarce i nije mi određeno sa koliko godina treba da se udam. Ja sam odrastala ovako, kao jedna u milion.

Iako se možda ne čini tako, većina devojaka i žena samo sanja o ovakvoj, naizgled nevažnoj slobodi u vremenu, kada se izgled i površni utisak cene više od pameti. Nekada sam bila vrlo tužna ili užasno ljuta jer sam prošla kroz period kada su dečaci mislili da mogu da rade bilo šta sa mojim telom i da to meni neće smetati, da mi, štaviše, „prija”. Tada sam shvatila da sam jedina „odgovorna” za svoje telo ja sama i da neću dopustiti ništa što odstupa od ovoga.

Ponekada ljudi čak i počnu da nas slušaju, ali onda pogrešno razumeju suštinu naše poruke. Feminizam se tumači kao nastojanje da se muškarac učini suvišnim i kao besmisleno i fanatično suprotstavljanje muškom rodu od nerazumnih i agresivnih žena, ali nikako nije ovako. 

Žene traže – mir. Ravnopravnost za sve, ma kojeg da su pola, roda ili nacionalnosti. Da mogu da izađu napolje i da njihova kratka suknja nije povod za silovanje. Da hodaju ulicom i da niko ne zviždi za njima. 

Vičem: „Ja želim da budem ista kao i ti! Želim da se moj glas čuje iako nisam fizički jača od nekoga, da imamo ista prava, iste šanse. Jer ja nisam suvišan čovek. Niko nije!”

Prezadovoljna sam i ponosna sam što sam roditelj učenika Savremene gimnazije. Već pri prvom susretu sa rukovodstvom škole, kada sam se interesovala o upisu svog deteta, uvidela sam sa koliko ljubavi, entuzijazma i profesionalizma pristupate svom radu. Bila sam zadivljena pristupom, idejama i načinom rada. Tako nešto postoji i kod nas! Ne treba Vam dugo da shvatite da je to škola koju biste poželeli svakom detetu. Kreativnost, savremena tehnologija , kvalitetno obrazovanje, ali pre svega ljudskost koja odiše u školi, čine ovu školu drugačijom koja s pravom po meni nosi naziv, Savremena gimnazija. Sa ovakvim pristupom od samog početka, uspeh ove škole, a i naše dece sa vama, je neizbežan. Sve čestitke! Jelena Đorđević, Andrijina mama
Savremena u svakom smislu, naša škola pruža funkcionalno znanje i dobru pripremu za visoke škole i fakultete u Srbiji i inostranstvu. Primenom savremene i kreativne metodike nastave, u kojoj su nastava i procena dostignuća učenika usklađeni sa najvišim standardima postignuća za kraj opšteg srednjeg obrazovanja, naša škola temeljno i kvalitetno unapređuje jezičku, matematičku, naučnu, umetničku, kulturnu, tehničku i informatičku kompetenciju – što je neophodno za nastavak obrazovanja i dalji profesionalni razvoj. Kabinetska nastava je propraćena upotrebom interaktivnih tabli i edukativnog softvera, a praktična istraživačkim radom i kritičkim razmišljanjem.